NAJCRNIJI DANI SIIZMA
Stranica 1/1
NAJCRNIJI DANI SIIZMA
Admin Fri Oct 31, 2008 8:23 pm
Najcrnji dani šhizma
Muavijina dvadesetogodišnja vladavina bila je najtezi period za šhizam, u kome šhiti nisu imali zaštitu, i od kojih je vecina bila "obelezena", pod sumnjom i progonom od strane vlasti. Dvojica šhitskih vodja koji su zivjeli u to vrijeme, imami Hasan (A.S.) i Husein (A.S.), nisu imali bilo kakva sredstva za izmjenu okolnosti u kojima su zivjeli. Husein (A.S.), treci šhitski imam, nije imao mogucnosti da šhite oslobodi progona u deset godina svog imamata za vrijeme Muavijinog kalifata, a kada se pobunio u vrijeme Jazidovog kalifata, bio je masakriran zajedno sa svojim pomocnicima i djecom.
Pojedini ljudi iz sunitskog svijeta objašnjavaju kao oprostive samovoljne, nepravedne i neodgovorne akte Muavije i njegovih namjesnika i pomocnika, od kojih su neki, kao sam Muavija, bili medju pratiocima. Ova grupa je smatrala da u skladu sa izvjesnim hadisima casnog poslanika (S.A.) svi pratioci mogu praktikovati idztihad, i da im Bog oprašta grijehe koje cine, i da je Bog zadovoljan sa njima i oprašta im svo zlo koje bi mogli pociniti. Shiti, ni u kom slucaju, ne prihvataju ovakav stav iz dva razloga:
1. Neshvatljivo je da vodja ljudske zajednice, kao što je poslanik (S.A.), ustaje radi ozivljenja istine, pravde i slobode i da primorava grupu ljudi da prihvate njegova vjerovanja - grupu ciji su clanovi zrtvovali sam svoj opstanak da bi postigli ovaj casni cilj - a zatim, cim je ovaj cilj postignut, svojim pratiocima i pomocnicima da potpunu slobodu da sa ovim casnim zakonima rade šta zele. Nemoguce je povjerovati da bi casni poslanik (S.A.) oprostio pratiocima svako zlo koje bi pocinili. Takva indiferentnost u odnosu na vrstu dijela koje bi oni pocinili samo bi uništila strukturu koju je casni poslanik (S.A.) sagradio istim sredstvima kojima je uobicajavao da je stvara.
2. One izreke koje pratioce opisuju kao nepovrijedive i unaprijed opravdane za svako dijelo koje bi mogli pociniti, cak nedozvoljeno i zabranjeno, jesu najvjerovatnije neautenticne. Autenticnost vecine od njih nije u potpunosti dokazana tradicionalnim metodima. Štaviše, istorijski je poznato da pratioci nisu postupali jedan sa drugim kao da su nepovrijedivi i opravdani za sva svoja zlodijela i grijehe. Zato, samo prosudjujuci na osnovu nacina na koji su se pratioci ophodili jedan sa drugim, moze se zakljuciti da takva predanja ne mogu biti doslovno tacna na nacin kako su ih pojedinci shvatili. Ukoliko sadrze jedan aspekt istine, on je u ukazivanju na legalnu nepovrijedivost sljedbenika i proglašavanje casnim, što su uzivali uopšte, kao grupa, zahvaljujuci svojoj bliskosti sa casnim poslanikom (S.A.). Izrazavanje Bozijeg zadovoljstva pratiocima u casnom Kur'anu jeste usljed sluzbe koju su cinili poštujuci Njegovu zapovest [106], i odnosi se na prošla cinjenja, i na Boziju satisfakciju njima u prošlosti, a ne na bilo koje dijelo koje bi svaki od njih ucinio u buducnosti.
Muavijina dvadesetogodišnja vladavina bila je najtezi period za šhizam, u kome šhiti nisu imali zaštitu, i od kojih je vecina bila "obelezena", pod sumnjom i progonom od strane vlasti. Dvojica šhitskih vodja koji su zivjeli u to vrijeme, imami Hasan (A.S.) i Husein (A.S.), nisu imali bilo kakva sredstva za izmjenu okolnosti u kojima su zivjeli. Husein (A.S.), treci šhitski imam, nije imao mogucnosti da šhite oslobodi progona u deset godina svog imamata za vrijeme Muavijinog kalifata, a kada se pobunio u vrijeme Jazidovog kalifata, bio je masakriran zajedno sa svojim pomocnicima i djecom.
Pojedini ljudi iz sunitskog svijeta objašnjavaju kao oprostive samovoljne, nepravedne i neodgovorne akte Muavije i njegovih namjesnika i pomocnika, od kojih su neki, kao sam Muavija, bili medju pratiocima. Ova grupa je smatrala da u skladu sa izvjesnim hadisima casnog poslanika (S.A.) svi pratioci mogu praktikovati idztihad, i da im Bog oprašta grijehe koje cine, i da je Bog zadovoljan sa njima i oprašta im svo zlo koje bi mogli pociniti. Shiti, ni u kom slucaju, ne prihvataju ovakav stav iz dva razloga:
1. Neshvatljivo je da vodja ljudske zajednice, kao što je poslanik (S.A.), ustaje radi ozivljenja istine, pravde i slobode i da primorava grupu ljudi da prihvate njegova vjerovanja - grupu ciji su clanovi zrtvovali sam svoj opstanak da bi postigli ovaj casni cilj - a zatim, cim je ovaj cilj postignut, svojim pratiocima i pomocnicima da potpunu slobodu da sa ovim casnim zakonima rade šta zele. Nemoguce je povjerovati da bi casni poslanik (S.A.) oprostio pratiocima svako zlo koje bi pocinili. Takva indiferentnost u odnosu na vrstu dijela koje bi oni pocinili samo bi uništila strukturu koju je casni poslanik (S.A.) sagradio istim sredstvima kojima je uobicajavao da je stvara.
2. One izreke koje pratioce opisuju kao nepovrijedive i unaprijed opravdane za svako dijelo koje bi mogli pociniti, cak nedozvoljeno i zabranjeno, jesu najvjerovatnije neautenticne. Autenticnost vecine od njih nije u potpunosti dokazana tradicionalnim metodima. Štaviše, istorijski je poznato da pratioci nisu postupali jedan sa drugim kao da su nepovrijedivi i opravdani za sva svoja zlodijela i grijehe. Zato, samo prosudjujuci na osnovu nacina na koji su se pratioci ophodili jedan sa drugim, moze se zakljuciti da takva predanja ne mogu biti doslovno tacna na nacin kako su ih pojedinci shvatili. Ukoliko sadrze jedan aspekt istine, on je u ukazivanju na legalnu nepovrijedivost sljedbenika i proglašavanje casnim, što su uzivali uopšte, kao grupa, zahvaljujuci svojoj bliskosti sa casnim poslanikom (S.A.). Izrazavanje Bozijeg zadovoljstva pratiocima u casnom Kur'anu jeste usljed sluzbe koju su cinili poštujuci Njegovu zapovest [106], i odnosi se na prošla cinjenja, i na Boziju satisfakciju njima u prošlosti, a ne na bilo koje dijelo koje bi svaki od njih ucinio u buducnosti.
Admin- Admin
- Broj komentara : 72
Join date : 2008-10-30 -
Similar topicsStranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu|
|
|